|
Pojam
vremena svakako je nešto što ne zaokuplja samo fizičare, a da se o njemu
razmišlja već u srednjoj školi svjedoče pitanja i diskusija na e-školi u
rubrici Fizika Svemira (vidi: Zašto
postoji dimenzija vremena?).
Fizičar
Julian Barbour tvrdi: "Vrijeme je samo iluzija". U klasičnom
Newtonovskom svijetu vrijeme je kao rijeka koja teče jednako brzo za sve.
Specijalna teorija relativnosti narušila je takvo shvaćanje, ne postoji
univerzalna "sadašnjost", vrijeme teče različito za različite
opažače. Barbour pak kaže, preuzimajući principe kvantne fizike i uvodeći
pojam apstraktnog multidimenzionalnog prostora (Platonije) čije točke
predstavljaju relativnu konfiguraciju bilo kojeg skupa objekata: "ima
više "sadašnjosti" u kojima postoji verzija nas raspršenih u
Platoniji". Za ilustraciju: u Newtonovskom svijetu Svemir sa samo tri čestice
može se opisati sa deset brojeva: po tri koordinate za svaku česticu i
vrijeme kao deseti broj. Barbourova "Zemlja trokuta" treba samo
tri broja: udaljenosti između njih. Svijet četiri čestice treba već šest
brojeva tj. šest dimenzija. Vrijeme je po njegovom shvaćanju nešto što
postoji samo ako dolazi do promjene u tom prostoru. Ono što opažamo je
promjena prostora a ne vrijeme (npr. pješčani sat je dobar primjer za to).
Kako se radi o konceptima koji proturiječe nečemu što zovemo "zdravim
razumom", teško je ovdje u malom prostoru više o tome napisati, a da
se Barbourovi tekstovi naprosto ne prevedu.
Barbourova
"Zemlja trokuta": u Svemiru sa samo tri čestice udaljenosti između
njih određuju tri broja koji daju jednu točku u prostoru. Svi mogući
položaji zaposjedaju beskonačnu piramidu u tom prostoru, područje koje se
zove Zemlja trokuta. Svemir četiri čestice ima šest dimenzija. Za pet čestica,
računajte sami. A Svemir u kojem živimo? U alfa točki sve su čestice na
istom mjestu, udaljenosti nula.
Preporučam
zato članak (doduše na engleskom ali ne bi trebalo biti teško) u New
Scientistu od 16. listopada 1999. : "Timeless" on-line
Juliana Barboura, čovjeka koji uživa ugled kako u fizičarskim tako i
filozofskim krugovima, ali ne pripada ni jednoj akademskoj instituciji.
Da li je
on u pravu tek će se vidjeti, no njegovi pogledi svakako su vrijedni
pažnje, jer fizika je promijenila već niz shvaćanja koja su bila u skladu
sa "zdravim razumom". On sam kaže da su nova mjerenja ta koja će
odlučiti, npr. određivanje kozmološke konstante utvrđivanjem širenja
Svemira ili mapiranjem kozmičkog mikrovalnog zračenja koja su u tijeku.
Bezvremenski opis Svemira, nešto je o čemu već mnogi razmišljaju.
Knjiga sa
tristotinjak stranica, upravo je izašla iz štampe: "The End of Time:
The Next Revolution in Our Understanding of the Universe" (1999
Weidenfeld and Nicolson, Oxford University, tvrdi uvez, 16 funti (plus 4 za
poštarinu) kod http://www.amazon.co.uk
- u svibnju 2000. izlazi meki uvez za cca 6 funti).
Prikaz te
knjige Bernarda Carra (Physics World, November 1999 p. 37. nažalost ne
nalazim ga on-line) svakako može pomoći u čitanju članka a posebno knjige,
koja iako je pisana za ne-znanstvenike nije tako "lagana" kao
Hawkingova "Kratka povijest vremena". Ima djelova gdje se mozak
"zadimi". Jedan drugi prikaz knjige on-line http://www.oup-usa.org/gcdocs/gc_0195117298.html
možete naći u Oxfordovom općem katalogu.
Ovaj put
kratko, jer izgleda vremena ionako nema. Još samo par linkova uz ključne
riječi (da vam uštedi vrijeme):
|
